Ajna Haseljić: "Tihi žubor potoka"

 Rad pisan za konkurs "Dobrota se ne zaboravlja", za 2021. godinu 

         Rijeka je tiho žuborila i takvu je pamtim. Uvijek sam je posmatrala i slušala njen žubor u maminom krilu pred sami zalazak sunca, dok je ona s babom pila kahvu i prepričavali dan.  

Moj komšija Ahmo nije volio taj naš potok i često bih ga čula da sebi u njedra mumlja kako bi volio da presuši i da ga više nema. A ja, ja sam svom snagom svog srca voljela taj potok. Taj osjećaj se zadržao do danas. Družila sam se sa njim svaki dan, bacala kamenčiće i pravila kule oko kojih su se formirali mali virovi, vjerovatno nastali od pritiska koji su kamenčići različitih veličina pravili. Potok je bio moj smiraj, mirna luka od svega što je mene kao dijete mučilo. U našem selu nije bilo puno djece pa mi je on bio i drug i drugarica i sva razonoda koju sam imala. Nisam mogla zamisliti svoj dan bez tog potoka i ljutio me komšija Ahmo. Nisam mogla da odgonetnem kako neko može da toliko ne voli naš potok, tobože,  remetio mu je mir. Pa on je mir!

Jednog je dana moja majka otišla na posao, a ja sam ostala sama. Naravno, odmah sam isplanirala kako ću otići do potoka i igrati se tamo cijeli dan. Međutim, kiša je počela da pada i remetila mi je planove, ali sam ipak odlučila da odem. I danas kažem hvala Bogu pa sam otišla. Kako sam se približavala potoku vidjela sam kako se nešto brzo miče u nabujaloj vodi koja je neprestano rasla. Potrčala sam i ugledala malu djevojčicu komšije Ahme, počela sam da vičem najglasnije što sam mogla i uhvatila sam djevojčicu za ruku. U tom trenutku Ahmo je dotrčao sav preplašen i izvukao nas obje iz mutne vode.  

Hvala Bogu sve se dobro završilo, komšijina kćerkica je bezbjedna a komšija mi je bio zahvalan i rekao da nikada neće zaboraviti moje dobro djelo. Poslije par dana vidjela sam ga kako razgovara sa mojim potokom. Rekao mu je da je od njega naučio jednu jako važnu lekciju a to je da mora biti odgovorniji kao osoba, ali i kao roditelj. Bila sam zbog toga mnogo sretna!

Negdje sam čula da gledanje u rijeku ima iscjeliteljsku moć. Ne znam da li je to tačno, ali sam se svojim očima uvjerila da osim što rijeka simbolizira neminovnu prolaznost života, ona u sebi može donijeti i promjene nabolje, ali samo ako je poštujemo, jer svima nama „valja preko rijeke“.

Ajna Haseljić, IX-b